srijeda, 11.11.2009.
People say life is happiness, I think it's a surviving battle
Evo i mene, nakon toliko vremena i ja sam se javila. Često pomislim da napišem neki bezvezni post, samo da se javim, ali ništa od toga. Svaki put kad počinjem pisati post blokiram se i ne znam kako dalje. Zatvorim Word i odem nekamo drugo ili idem raditi videe koji u zadnje vrijeme su mi postali crpitelji inspiracija, a sada ni ne znam šta ću sa njima, nemam ideja za radit videe, čak muzika mi je postala boring, a bila je moj život (danas je još uvijek). Tako da sam se bacila na slušanje glazbe koje se ne bi ni u snu sjetila slušati: alternative rock. Falling up i Trading yesterday postali su moja svakodnevnica sa svim svojim predivnim pjesmama kao Shattered, Fearless, Broken Heart.
Pa evo, što se to točno zbilo sa mnom ovih 7 mjeseci. Škola je završila, a sa njom i treći srednje. Uspjela sam izvući 4 (3.88) iako znam, mogla sam ja i bolje, ali volja čini svoje. Počelo je ljeto. Jednostavno, jedno od onih koje sigurno neću zaboraviti. Počela sam raditi odmah nakon završetka škole (15.06.) sve do 1.7. Opet na istom mjestu: benzinska postaja postala je moj treći dom (nakon onog doma i škole). Ljudi tamo su predobri, simpatični i ugodni za razgovor. Upoznala sam, tj. ponovno vidjela, jednog lika koji je bio sa mnom u školi u osnovnoj (generacija iznad mene). Ja nisam mogla vjerovati da je to on! Ta osoba koju su nazivali Bezak. Isse, kako je taj lik postao zgodan OoO Isse... Čak sam se skompala s njim i stvarno je odličan dečko. A govore drugo... Ma ja ne mislim na to jer ja ostavljam dojam na osobu kako se ta osoba ponaša prema meni. :) No, nakon što sam završila raditi, tj.mojih 15 dana, desilo se ono što nisam mogla ni smisliti: moja pametna baka je slomila ruku -.- Divno, rekla sam si. Bili smo u Rovinju na kontroli i rekli su da će mjesec dana biti u gipsu. Pa divno, prekrasno. No najgore slijedi... Mama me zadužila da kuham ručkove u sljedećih mjesec dana O.O Ono WTF???? Jaaaaaa? Kuhati??? Pa šta vi ne znate da sam ja šeprklja u tome?????? No, ja nisam ni mogla razmišljati da ću u mjesec dana uspjet naučiti kuhati juhu, maneštru, peći meso na ulju, raditi pržene krumpiriće, umak od mesa i rajčice, te čak naučit raditi kolače. Isse, a odlično mi ide!!! =D Baka mi je pohvalila umak od rajčice, a tako i moja mama također. :proud me: A brat ju je obožava tako da mi je svu smaže kad je napravim. Rekli su mi da se ni u snu ne nadam udajom tako brzo jer predobro kuham XDDDD Rekli su također da bi muž bio prezadovoljan mnome i mojom kuhinjom XD Da da, kako da ne... No, ove godine sam po prvi put kampirala na pustom otoku. More... galebovi... barke i brodovi... spavati na obali... kupati se svakih 3 minute i slično. Predobro iskustvo, ali i jako skupo. Bili smo na Susku četiri dana, ali ta četiri dana su bila preodlična! Nadam se druge godin e da ću ići opet. 2.8. počela sam opet raditi na istoj benzinskoj. Ponovno sam viđala Ivana koji je bio još više za komunikaciju sa mnom. Woooo, inače dečki ne pričaju sa mnom xD Ja sam ipak maleno čudovište... No, moja druga kolegica, Tihana, bila je više nego kolegica, postala mi je kao sestra. Tihana, ili Lega Kolega, postala mi je veoma dobra frendica i mislim da sam s njom si produžila život za sljedećih godinu dana. Hvala Legice Kolegice :) Sljedećih 15 dana su brzo prošli s njom u društvu, a tako je uskoro i došao maturalac u Grčku. Nešto što se mora doživjeti... Organizacija je bila svamoguća katastrofa svijeta, brod grozan, vodičkinja još gora, a vozač je bio velika budala jer nije imao pojma gdje ići. Budete li ikada izabrali ići na maturalac, nikad, ALI NIKAD, nemojte uzeti opciju Ban Toursa! To je tako neorganizirana agencija i od nje moćete očekati samo razočaranje, kao i ja. Ali svemu sudeći, bilo je u redu. Mikena, Parthenon, Epidaur, Delphi, nešto prekrasno! Vratili smo se 2.9, baš malo prije početka škole. No, ono što mi je ostalo u sjećanju, i na meni samoj je to da sam napokon, nakon 17 godina života, otvorila oči. Otvorila oči prema svijetu bez pravde i milosti i odlučila gledati sebe, ne više druge i neću se više ponižavati. Uvijek sam mislila da sam nitko i ništa naspram ovih iz razreda, ali prevarila sam se. Ja sam shvatila da sam si cijelo vrijeme škodila, a sad sam rekla, NIKAD VIŠE! Život je borba, a ja sam prihvatila borbu. Odlučila sam pokazati svijetu koliko vrijedim, a to sam počela odmah u školi. Mama je rekla da sam se promjenila. Istina, promjenila sam se. Promjenila sam se zbog sebe, zbog svoje dobrobiti, a to mi je maturalac i pokazao. Što sa školom? Počela sam redati petice za peticama, četvorke za četvorkama, 100% ispit iz povijesti i četvorke i petice iz hrvatskog. Počela sam kazati pravu sebe: pametnu, sabranu i hrabru djevojku ispod maske nevine, plahe i mirne djevojčice. Rekla sam: doli maska. Počela sam kazati kandže, počela sam se brinuti za sebe, počela sam razmišljati, pto prije i nisam. Počela sam borbu za život. Volju za životom na svoj način. Postala sam nedodirljiva. Neke su čak primjetile moju naglu preobrazbu, i to mi je drago. Napokon sam shvatila tko mi je allay, tko enemy. Jače sam se skomplala sa tri osobe koje su shvatile moje dobre namjere i moju čudnu prirodu i postale su mi jako drage. A sa Martom sam sad još jače povezala, postala mi je kao sestra.
Evo, ja vam sad malo bolesna pišem post o svojih 7 mjeseci ukratko. No, sada sam u velikoj neudomici. Imam „problema“ sa zdravljem, ako se to može nazvati problemom. Uostalom, nekaj mi je u desnoj dojci koje me kat-kad lagano pecka i tvrdo je. Malo sam se informirala preko neta misleći da je to rak dojke, ali od svih mogućih 10-12 simptoma, ja imam samo 2, i to ne kakva „simptoma“, tako da je jako jako mala šansa da je to to. Možda se samo upalila od nekog udarca ili slično. Tako da se sada jako ne brinem :) Ali dok to nisam shvatila, plakala sam svaku večer prije spavanja misleći da je to zla bolest koja napada žene (i muškarce!). No od svih mogućih simptoma i izvora, to je samo loš san koji, nadam se, neće se ostvariti. A kad smo već kod snova, od mogućih 30-31 dana, više od 50% noći sanjam zombije što znači sreća, zdravlje i dobro u životu :) Pa šta onda razmišljam o tim lošim stvarima, ha? ;)
BTW OVO MI JE 90-I POST =DDDDD
- 20:56 -
