Potrudila sam se da napišem post, iako to ne činim već duže vremena. Hmm... 6.mjesec, jel tako? Yup yup, al' ok.
Vratila sam se na svoje korake. Pomalo, ali uspjevam. Još uvijek osjećam onaj otrov kojeg su mi neki likovi iz bivšeg razreda prosipali u mene, ali i toga se rješavam. Nevjerojatno kako se sada osjećam slobodnije. Nevjerojatno. A sada mogu započeti my new life. New life sa starim igrama za svoj PS2 ;)

Što se tiče školovanja, upala sam na faks. Od 65 njih, ja sam 1. A ipak je vrijedilo učiti ovih zadnjih par mjeseci :) Samo s ocjenama iz škole, bila sam na listi, kad je došla matematika, bila sam 20. Poslije se sve promjenilo. A sada sam konačno na svom mjestu. E barem i ja mogu negdje biti prva :D A 26. sam iz talijanskog u državi i zadovoljna sam s rezultatom. Očekivala sam gore, da iskreno kažem. Ispit iz talijanskog bio je težak, a ako kažem da je bio težak, onda je i bio (pa znam talijanski od kad sam rekla svoju prvu riječ :P). No, sretna sam. Doista :)

I... nakon svega ovoga, napokon se mogu posvetiti onome što doista želim: video-edition i pisanjem svojeg prvog romana. Nevjerojatno koliko podrške dobivam oko toga. Ipak nešto vrijedim TwT Na svom channelu stigla sam i do svoh 300-tog subscribera. Uspjeh :D :hugs tight tight: Wants to give cookies to my friends and subs :D
A što se tiče knjige, radim na tome. Prvi chapter je gotov, sad samo trebam nastaviti. A imam i ideju kako će sve to ispasti na kraju.
Ovo je link do kratkog sadržaja (na engleskom, srry Q_Q) dA Link - Kratki sadržaj
A ako hoćete, možete pogledati u sneak peak mojeg prvog romana (ako hoćete, ofc). Samo mi trebate reći i poslati mi poruku u inbox na Fejsu, inače ne šaljem. Ali svojim prijateljima šaljem i izvanredno ;)

Waaaa, prošlu noć sanjala sam svog Gacktića :D Ajoj, održao je koncert u mojoj kući, u dnevnom boravku XD Ja i moja best frendica smo uživale :D A mislim... Tko ne bi uživao? ;) I onda nam je bacio svoje cipele -w- Mirisale su tako dobro... OK, ovo je već bolesno XD Ali šta mogu kad će me srce strefit svaki jebeni put kad ga vidim na slikama ili kad čujem njegov glas? :drools dead: Pred malo je slavio rođendan, svoj 37. rođendan! :D Nevjerojatno je kako izgleda mlado za svoje godine -w-

Unbelievable...

Kao što naslov kaže, mislim da je vrijeme da se javim. Ok ok, znam. Zapostavila sam blog, što je točno, ali ipak, išlo je u dobrotvorne svrhe. Vjerujte mi, svega se zbilo ovih par mjeseci od našeg posljednjeg susreta (nevjerojatno kako vrijeme brzo leti, ha?). Ako me ne vidite ovdje, naći ćete me na YouTubeu. Samo kliknite Lymun16 i naći ćete me tamo. 23 sata dnevno, 8 dana tjedno, uvijek na raspolaganju. Btw. zahvaljujem svima onima koji još uvijek čitaju ovaj bijedan blog (čak je Fejsbuk postao zanimljiviji od ovog malog blogića). Uostalom, drago mi je da blogere-fejsbukovce stignem viđat na Fejsu (nema me na chatu (neke šup*ine od likova me stalno zaje*avaju), naći ćete me random), ali ove druge, nikako :( Jadno je kako danas nemamo nimalo živosti. Sve su oteli računalo, PS2/3 (koji god poželite, meni je svejedno), Wii & Co. Jel možete vjerovati da sam danas, nakon dugo vremena otvorila Photoshop? O da, popravila sam se :) Od 2.mjeseca nikako da ga otvorim. Pa tako i deviantART. Oh my Gackt, vjerujem da imam 2000 slika za komat i slično,,, Sad me strah da otvorim svoj profil. Vjerujte mi, bit će teško vratiti se na stare korake... Stvarno se mnogo toga desilo... Evo, baš sad dok pišem,čekam 00:00 kada ću napokon zatvorit audicije za Flower Dust Stories Studio. Što je to Flower Dust Stories Studio? Pa to vam je studio, koji sam sama stvorila, od 9 membera i 4 side-membera koji editira pjesme sa Final Fantasy klipovima. Znate, onaj sa Cloudom, Tifom i kompanijom... ;) Ide poprilično dobro jer nisam očekivala da ću imati toliko audicija i sad sam u govni*a (čak 22 audicije). To je doista ogroman uspjeh. Svi su savršeni i sad ne znam koga da izaberem između dvaju editora. Jedan ide u side-membere, a jedan ispada... Membere sam već izabrala i svi su odlični :) :klanja im se: Brzo ćete vidjeti rješenja audicije, a projekte ću stvaljan i na svoj blog.
Što ima još? Pa evo, prošla sam s 5 :) Nevjerojatno, ali da. 4.razred u pazinskoj općoj gimnaziji prošla sam s 4.5. Moji su slavili mjesec dana jer sam u prvom razredu skoro pala godinu zbog fizike koju sad imam 5. Nevjerojatno, ha? Čak mi je profača iz politike "poklonila" 3 i kaže da sam izuzetno aktivna, da uvijek sve pišem na satu i da pratim, a ja nju nisam šljivila ni 1%, a kamoli da sam pratila... Pisala sam, ali razmišljala sam o Noctisu i Gacktu :3 Moje jubavi... I baš sad dok pišem, i čekam, slušam Josha Grobana i njegov anđeoski glas... Rastopila sam se kad sam čula njegovu pjesmu "Oceano" (tal. ocean)... I još me brat pita: Da bude koncert u Hrvatskoj, da li bih išla? Moj odgovor je odmah bio DA! Išla bih i na kraj Hrvatske za koncerte Josha Grobana, Jade Valerie, Within Temptationa, Skilleta i Gackta. Jedine izvođače koje, priznajem, obožavam. Ali koji glas... OMG koji glas ima taj čovjek!!! Josh Groban ima glas koji bi razmazio i Đingis Kana, Hitlera, Staljina, Robespierrea, ... Ma mislim, svakoga bi razmazio! :D Tako mlad, tako zgodan, tako RIBA!!!! Barem da sam nekako povezana sa njime ^o^ Mi Ribe se razumijemo ;)
Pa šta ima još novoga... Iskreno ne znam... Kad stignete pozdravite me na fejsu ili na YT-u, tako ću i ja vas ;)
Pozdravljam sve vas i sljedeće osobe koje ne znaju hrvatski:
-Amelia (Indonezija)
-Kartika (Indonezija) ~ Amelijina seka
-Lina (Rumunjska)
-Annalisa (Italija)
-Ilaria (Italija)
-Gen (Ujedinjeno Kraljevstvo)
-Konstantin (Grčka)
-BabyFantasiaxx (UK ili USA, ne znam T_T)
-Kasumi (Njemačka)

Da nema svih vas, blogera i prijatelja i Hrvatske, i navedenih osoba, ja mislim da bih već odavno napravila samoubojstvo. Ali ja ću i dalje živjeti za vas, za svoju obitelj i anđeoski glas Josha Grobana.

Evo i mene, nakon toliko vremena i ja sam se javila. Često pomislim da napišem neki bezvezni post, samo da se javim, ali ništa od toga. Svaki put kad počinjem pisati post blokiram se i ne znam kako dalje. Zatvorim Word i odem nekamo drugo ili idem raditi videe koji u zadnje vrijeme su mi postali crpitelji inspiracija, a sada ni ne znam šta ću sa njima, nemam ideja za radit videe, čak muzika mi je postala boring, a bila je moj život (danas je još uvijek). Tako da sam se bacila na slušanje glazbe koje se ne bi ni u snu sjetila slušati: alternative rock. Falling up i Trading yesterday postali su moja svakodnevnica sa svim svojim predivnim pjesmama kao Shattered, Fearless, Broken Heart.
Pa evo, što se to točno zbilo sa mnom ovih 7 mjeseci. Škola je završila, a sa njom i treći srednje. Uspjela sam izvući 4 (3.88) iako znam, mogla sam ja i bolje, ali volja čini svoje. Počelo je ljeto. Jednostavno, jedno od onih koje sigurno neću zaboraviti. Počela sam raditi odmah nakon završetka škole (15.06.) sve do 1.7. Opet na istom mjestu: benzinska postaja postala je moj treći dom (nakon onog doma i škole). Ljudi tamo su predobri, simpatični i ugodni za razgovor. Upoznala sam, tj. ponovno vidjela, jednog lika koji je bio sa mnom u školi u osnovnoj (generacija iznad mene). Ja nisam mogla vjerovati da je to on! Ta osoba koju su nazivali Bezak. Isse, kako je taj lik postao zgodan OoO Isse... Čak sam se skompala s njim i stvarno je odličan dečko. A govore drugo... Ma ja ne mislim na to jer ja ostavljam dojam na osobu kako se ta osoba ponaša prema meni. :) No, nakon što sam završila raditi, tj.mojih 15 dana, desilo se ono što nisam mogla ni smisliti: moja pametna baka je slomila ruku -.- Divno, rekla sam si. Bili smo u Rovinju na kontroli i rekli su da će mjesec dana biti u gipsu. Pa divno, prekrasno. No najgore slijedi... Mama me zadužila da kuham ručkove u sljedećih mjesec dana O.O Ono WTF???? Jaaaaaa? Kuhati??? Pa šta vi ne znate da sam ja šeprklja u tome?????? No, ja nisam ni mogla razmišljati da ću u mjesec dana uspjet naučiti kuhati juhu, maneštru, peći meso na ulju, raditi pržene krumpiriće, umak od mesa i rajčice, te čak naučit raditi kolače. Isse, a odlično mi ide!!! =D Baka mi je pohvalila umak od rajčice, a tako i moja mama također. :proud me: A brat ju je obožava tako da mi je svu smaže kad je napravim. Rekli su mi da se ni u snu ne nadam udajom tako brzo jer predobro kuham XDDDD Rekli su također da bi muž bio prezadovoljan mnome i mojom kuhinjom XD Da da, kako da ne... No, ove godine sam po prvi put kampirala na pustom otoku. More... galebovi... barke i brodovi... spavati na obali... kupati se svakih 3 minute i slično. Predobro iskustvo, ali i jako skupo. Bili smo na Susku četiri dana, ali ta četiri dana su bila preodlična! Nadam se druge godin e da ću ići opet. 2.8. počela sam opet raditi na istoj benzinskoj. Ponovno sam viđala Ivana koji je bio još više za komunikaciju sa mnom. Woooo, inače dečki ne pričaju sa mnom xD Ja sam ipak maleno čudovište... No, moja druga kolegica, Tihana, bila je više nego kolegica, postala mi je kao sestra. Tihana, ili Lega Kolega, postala mi je veoma dobra frendica i mislim da sam s njom si produžila život za sljedećih godinu dana. Hvala Legice Kolegice :) Sljedećih 15 dana su brzo prošli s njom u društvu, a tako je uskoro i došao maturalac u Grčku. Nešto što se mora doživjeti... Organizacija je bila svamoguća katastrofa svijeta, brod grozan, vodičkinja još gora, a vozač je bio velika budala jer nije imao pojma gdje ići. Budete li ikada izabrali ići na maturalac, nikad, ALI NIKAD, nemojte uzeti opciju Ban Toursa! To je tako neorganizirana agencija i od nje moćete očekati samo razočaranje, kao i ja. Ali svemu sudeći, bilo je u redu. Mikena, Parthenon, Epidaur, Delphi, nešto prekrasno! Vratili smo se 2.9, baš malo prije početka škole. No, ono što mi je ostalo u sjećanju, i na meni samoj je to da sam napokon, nakon 17 godina života, otvorila oči. Otvorila oči prema svijetu bez pravde i milosti i odlučila gledati sebe, ne više druge i neću se više ponižavati. Uvijek sam mislila da sam nitko i ništa naspram ovih iz razreda, ali prevarila sam se. Ja sam shvatila da sam si cijelo vrijeme škodila, a sad sam rekla, NIKAD VIŠE! Život je borba, a ja sam prihvatila borbu. Odlučila sam pokazati svijetu koliko vrijedim, a to sam počela odmah u školi. Mama je rekla da sam se promjenila. Istina, promjenila sam se. Promjenila sam se zbog sebe, zbog svoje dobrobiti, a to mi je maturalac i pokazao. Što sa školom? Počela sam redati petice za peticama, četvorke za četvorkama, 100% ispit iz povijesti i četvorke i petice iz hrvatskog. Počela sam kazati pravu sebe: pametnu, sabranu i hrabru djevojku ispod maske nevine, plahe i mirne djevojčice. Rekla sam: doli maska. Počela sam kazati kandže, počela sam se brinuti za sebe, počela sam razmišljati, pto prije i nisam. Počela sam borbu za život. Volju za životom na svoj način. Postala sam nedodirljiva. Neke su čak primjetile moju naglu preobrazbu, i to mi je drago. Napokon sam shvatila tko mi je allay, tko enemy. Jače sam se skomplala sa tri osobe koje su shvatile moje dobre namjere i moju čudnu prirodu i postale su mi jako drage. A sa Martom sam sad još jače povezala, postala mi je kao sestra.
Evo, ja vam sad malo bolesna pišem post o svojih 7 mjeseci ukratko. No, sada sam u velikoj neudomici. Imam „problema“ sa zdravljem, ako se to može nazvati problemom. Uostalom, nekaj mi je u desnoj dojci koje me kat-kad lagano pecka i tvrdo je. Malo sam se informirala preko neta misleći da je to rak dojke, ali od svih mogućih 10-12 simptoma, ja imam samo 2, i to ne kakva „simptoma“, tako da je jako jako mala šansa da je to to. Možda se samo upalila od nekog udarca ili slično. Tako da se sada jako ne brinem :) Ali dok to nisam shvatila, plakala sam svaku večer prije spavanja misleći da je to zla bolest koja napada žene (i muškarce!). No od svih mogućih simptoma i izvora, to je samo loš san koji, nadam se, neće se ostvariti. A kad smo već kod snova, od mogućih 30-31 dana, više od 50% noći sanjam zombije što znači sreća, zdravlje i dobro u životu :) Pa šta onda razmišljam o tim lošim stvarima, ha? ;)



BTW OVO MI JE 90-I POST =DDDDD

Coment(7)

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.